Jedino su Pariz i Venecija lepši od Havane, rekao je svojevremeno Hemingvej.Mada i Kolumbu se pre pet vekova učinilo da ništa lepše nije video…

Do Kube je dug put preko Atlantika, uz saznanje da je moreplovac Kolumbo još 1492. godine izjavio da je to najlepša zemlja kojuje ljudsko oko ikada videlo. I posle pet vekova moglo bi se reći isto. Pasoška kontrola je brza, s tim što kubanske pogranične vlasti daju formular koji posle popunjavanja overavaju i on služi kao dokument tokom boravka na Kubi.Kažu to je način da pasoš ostane čist i da posetioci kasnije nemaju problema za ulazak u SAD.

kuba havana trg revolucije

Trgu revolucije je ogroman prostor, gde se često održavaju veluki mitinzi, ponekad se skupljalo i pola Havane da čuje govore legendarnog Kastra, koji su trajali satima.Odatle se vidi obelisk visok 139 metara sa spomenikom nacionalnom heroju Josefu Martinesu.

kuba havana kapitol

Tu je zgrada Kapitola i pozorište. Kapitol je najveća atrakcija grada i do revolucije predstavljao je centar političkog života Kube.Podignuta je za svega tri godine, između 1926. i 1929. i bila je najveći domet tadašnjeg građevinarstva.Iako no spoljašnjem izgledu nalik na zgradu Kapitola u Vašingtonu, unutrašnjost zdanja je oslikana u kubanskom duhu.Centralna sala ili sala izgubljenih koraka ispunjena je simbolima i detaljima karakterističnim za Kubu. Statua Republike, koja krasi ovu salu sa svojih 17 metara predstavlja treću najveću statuu u zatvorenom prostoru. Telo figure nastalo je po ugledu na čuvenu kubansku lepoticu i obloženo je zlatnim dvadeset dvokaratnim listićima.Na podu sale je dijamant koji označava nultni kilometar ili bolje rečeno tačku od koje su merena sva rastojanja na ostrvu.Kad izadjete na veliki trg, a na njemu – mnoštvo starih automobila iz druge polovine 20. veka. Prava su atrakcija grada Havana. Za nekoliko dolara svako ko poželi može da se provoza u njima i vrati u zlatno doba dvadesetog veka. Sa desne strane od Kapitola je zgrada Velikog pozorišta, sa auditorijumom Garsije Lorke, koji ima 1.500 sedišta.Tu nastupa Nacionalni balet.U zgradi sagrađenoj krajem 19. veka postoje i galerije, koncertne dvraane.

Na pet minuta hoda od Kapitola malo ko ne poseti “Floriditu”.Na Kubi je poslednje 22 godine života proveo Ernest Hemingvej, opčinjen lepotom grada, zapisujući da “po svojoj lepoti jedino Pariz i Venecija prevazilaze Havanu”. U “Floriditi” je sedeo uvek u uglu bara u društvu neke od prelepih Kubanki, sa tompusom i čašom.Na tom kultnom mestu sadaje njegova sedeća bista, na pultu uvek -puna čaša viskija, a pored njega lepotica koja izazovno gleda. Divno je i sada sedeti u “Floriditi”, pijuckati koktel koji košta šest dolara, slušati muziku i vraćati se u vremena Hemingveja. Gostima nude i zalogajčiće da uživanje bude kompletno a tu je i muzika…

Na drugoj strani od “Floride”, su table sa oglasima za razmenu stanova i mnoštvo ljudi, koji temperamentno razgovaraju i postižu sporazum.Zbog američke blokade koja traje od 1959. godine Kuba ima dirigovanu ekonomiju. Ne pomažu joj ni MMF a ni Svetska banka, pa je najteži period za ekonomiju protekao u znaku konvertibilnog pezosa i kupovine na tačkice. Od 1902. do 1959. Kuba je bila pod političkom i vojnom upravom Sjedinjenih Američkih Država i kao takva ostrvo uživanja na kome su bogati Amerikanci vodili luksuzan i glamurozan život, ni nalik na onaj svakodnevni običnog sveta. Ka-a je kasnije sistem promenjen i započeto oduzimanju imovine Amerikanaca uvedena je blokada severnog suseda – i još traje. Bogate delove Havane tada revolucionarna vlast ogradila je i zadržala u prvobitnom stanju.Zato prolazimo ulicama i trgovima, koji su ostali isti kao pre revolucije. Ulazak u nekadašnje stare prodavnice, na radove i na licu mesta mota cigare. Odatle se nastavlja umetnički kvart sa puno slika za prodaju. Cene su popularne, a moguće ih je izneti iz zemlje sa potpisom vladinog činovnika koji radi tu na licu mesta i izdaje potreban papir.

Noć je rezervisana za zabavu, kao u kabareu “Tropikana” koji je otvoren 1939. godine. Program podrazumeva plesove, nastup artista, na kraju svi posetioci ustaju i sa prelepim igračicama i igračima igraju u ritmovima Kube.

kuba havana hotel nacional

Hotel “Nacional” na obali havanskog zaliva bio je pre revolucije centar okupljanja i boravka mafije, holivudskih zvezda, bankara, kockara, pustolova i najlepših žena sveta. U baštu hotela ulazilo se direktno s mora. Za tadašnji svet, Havana je bila „Pariz Antila”. Dvadesetih godina dvadesetog veka u doba prohibicije, glavni gosti hotela bili su Amerikanci. I sada je sve isto, ali bez mafioza, protuva, prostitutki. Kažu da su oni pobegli sa padom Batistine diktature a u hotel najviše kategorije odsedaju najpoznatiji gosti.

Stara Havana je od 1982. godine pod zaštitom Uneska.Na ulicama je živo, svi su skromno obučeni, besprekorno čisti, a u Havani živi više od dva miliona stanovnika, mnogi starosedeoci, neki španskog, afričkog, kineskog porekla. Njihova kuhinja je mešavina kreolskog, španskog i južnoafričkog jelovnika. Dobro izgleda specijalitet od pirinča i piletina,a u salatama ima avokada, krastavaca, šargarepe, zelja, rotkvica.

Havana je danas grad školovanih stanovnika Kuba ima najveći broj lekara po stanovniku na svetu, neko je izračunao 99,8 odsto pismenih, uz besplatno školovanje. Upućeni tvrde da nigde u svetu nema više žena direktora nego na Kubi, da su droga i prostitucija svedeni na minimum a stepen sigurnosti stanovništva potpun. Kuba se može pohvaliti čuvenim ume-nicima, naučnicima, istraživačima, sportistima.

Istorija Kube se vidi i u havanskoj tvrđavi koja je smeštena nasuprot Nacionalu. Grad Havana je osnovao Dijego Velaskez de Kueljero 1515. godine. U početku je bila trgovačka luka od 1607. glavni grad španske kolonije Kube.

Luku čine tri dela: Atares, Gvanabakoa, Marimela. U toku 19. veka jačaju ekonomske veze sa Severnom Amerikom. Umesto karakteristične španske arhitekture, prodire američki kapital pa nastaju velike moderne zgrade.
Borba za nezavisnost od Španaca počelaje 1868. godine. Tadašnji nacionalni heroji su Hoze Marti, Maksimo Gomez i Antonio Maceo. Španci su proterani nakon španskog američkog rata 1898. Kubu okupiraju Amerikanci a nezavisnost je formalno dobijena 1902. godine…

Kada mlvda devojka doživi punoletstvo to biva praznik za porodicu. Ona oblači belu haljinu i uz muziku sa fotografima i roditeljima šeta lepim ulicama grada. I još nešto: svakog 15. novembra u tišini mnogi dođu do drveta ceiba da bi im se ispunila želja. Tradicija je i neobično ašikovanje u kome muškarci pokazuju naklonost na ulici prema lepoj ženi.

Mnogi Kubanci danas rade u Južnoj Americi u školstvu, zdravstvu… Zemlja ima poljoprivredne potencijale, ali je zavisna od uvoza hrane. Uvoz je skup jer su sankcije SAD velike a Kubu solidarno pomažu sve zemlje španskog govornog područja, Rusija, Kina, pa i Angola, Mozambik. Oko Kube kruži više od 150 kruzera, koji zbog ekonomske blokade ne pristaju u kubanske luke.
Koršćeni delovi teksta Slobodana Petrovića

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here